Mi - Duhovno bogatstvo Balkana u Beču

Sopstvena gledanja, kako na suljude, tako i na svijet, dakako su uvijek produkt kućnog odgoja ali, naobrazbe i ljudi među kojima se odrasta. Kad se to uzme u obzir onda je Miroslav u očima poklonika šovinizma i etničkih „čistih” regija, nesumnjivo oličenje tipičnog Jugo-nostalgičara.

Već na sami ulazak u knjižaru pogled privlači veliki leksikon Yu-Mitologije, jedna vrsta enciklopedije u kojoj se praktično nalaze svi važni pojmovi vezani za bivšu državu. U drugoj prostoriji stoji velika bista Josipa Broza-Tita, tvorcu i doživotnom predsjedniku Jugoslavije, sa potpisom: „Samo Vas posmatram majku vam božiju!” „Mi” nije samo knjižara, već i galerija. Slikovna i skulpturna djela umjetnika sa područja bivše Jugoslavije i različitih pravaca ukrašavaju prostorije.

Sarajevo, vrelo koje ne može presušiti

Knjige se nude na oba pisma, ćirilici i latinici, na ekavici i ijekavici. Samo par minuta boravka je dovoljno da se prepoznaju knjige sa kojima se odrastalo i koje su milione ljudi pratile kroz život. Miroslav dolazi uz pomoć austrijske televizije krajem 1993 u Austriju, friško iz Sarajevskog pakla. Rodnom gradu posvetio je između ostalog dvije knjige, “Zaboravljeno Sarajevo i “Sarajevo, ranjeni grad”. Dok je jedna knjiga, objavljeno neposredno pred sami rati i predstavlja, kako Miroslav kaže, “jednu šetnju kroz prošlost Sarajeva”, druga opisuje svakodnevicu u opkoljenom gradu i ne “štedi” svog čitaoca sa „omekšanom” verzijom za osobe neiskusne na području rata.

Već 14 godina ova knjižara je i mjesto za okupljanje ljudi sa bivše Jugoslavije, ali i Austrijanaca. „Jedan gospodin je zatražio riječnik njemačko-srpskog jezika. On je doktor, a puno njegovih pacijenata su porijeklom iz Srbije i ne pričaju dobro njemački. Zato se odlučio da uzme riječnik u ruke i sam sebi pomogne time što će naučiti malo srpski jezik.”

Dvije torbe knjiga za početak

Prijateljstva mogu takođe inicirati želju za učenjem bosanskog, hrvatskog ili srpskog jezika: „Jedna mlada Austrijanka dolazila je svaki mjesec i po dana i kupovala ispočetka male, tanke knjižice i tako učila jezik. Sada fantastično i besprijekorno priča naš jezik, tek s vremena na vrijeme može se primjetiti na njenom akcentu da je Austrijanka. U međuvremenu može čak da razlikuje ekavicu i ijekavicu i prilagodi se time okolini u kojoj se nalazi.”

Svaki početak je težak pa tako i Miroslavov: „Dvije torbe sam dobio iz Zagreba, druge dvije iz Novog Sada. Polako je sve počelo, a u toku rata sam knjige iz Bosne i Hercegovine dobivao iz Zagreba”.

Kad se pomisli na branše u kojoj ljudi sa područja bivše Jugoslavije rade, onda je vlasnik knjižare doista neobično zanimanje. Previše klišea vlada u glavama ljudi o bauštelcu, čistačici ili konobarima. Ali to nije ništa neobično u slučaju Miroslava. Nekadašnjem glavnom i odgovornom uredniku djelatničke kuće „Oslobođenje”, knjiga je dvanaest godina bila život i posao istovremeno. Tako se u najtežem periodu života odlučuje ostati vjeran sebi i otvoriti u Beču knjižaru „Mi” znajući da „sa ovim poslom ne možes postati bogat. Jednostavno sam htio probati kako će to biti i u koji pravac će se sve razvijati.

Potomci prve generacije su nove mušterije

Moja zamisao je bila da ova knjižara bude most dvije domovine: Ove nove u koju smo došli u potrazi za bolju budućnost i one stare u kojoj smo rođeni.” Premijera je uslijedila u prvom okrugu, ali ne zadugo: „Naši ljudi zaziru od 1. okruga. On jednostavno važi kao vrlo skup.” U sedmom okrugu su se stvari promijenile nabolje i krenule željenim tokom: „Knjige u glavnoj biblioteci na Urban Loritz Platz-u potječu iz moje knjižare. Prvo su to bila uglavnom najvažnija djela sa područja bivše države, a u međuvremenu traže i moderna djela svjetske literature prevedena na naše jezike.”

Tko su ustvari najčešće mušterije u knjižari „Mi”? Publika je izmješana, puno ljudi su došli kao odrasli u Austriji i nakon što su si osigurali neku egzistenciju rodila se želja da stupe u kontakt sa nečim što ih podsjeća na domovinu. Ali u zadnje vrijeme jedan novi „fenomen” se primjećuje: „Pripadnici treće generacije dolaze u knjižaru i žele da kroz čitanje da obnove odnosno prošire vokabular riječi. Mnogi pričaju samo sa roditeljima u kući i njihov rječnik je samim time ograničen.” Nedovoljno poznavanje, na primjer, ćirilice mnoge potakne da navrate kod Miroslava i „prošire svoje znanje. Upoznao sam ljudi, često omladinu, koji možda znaju napisati svoje ime ili čitati natpise, ali ne vladaju potpuno ćirilicom. Niti u pisanju a ni u čitanju.”

Uvijek povezan sa domovinom

Svoju knjižaru Miroslav redovno opskrbljuje najnovijim djelima literature sa Bosne i Hercegovina, Hrvatske i Srbije: „Surađujem sa gotovo svim izdavačkim kućama.” Tužno, ali istinito: „U Hrvatskoj ili Srbiji ne možete naći puno djela „sa druge strane”. To je moguće u Sarajevu da su knjige dostupne iz susjednih država. Kad su me muzičari Đorđa Balaševića posjetili, bilo im je drago što su napokon našli literaturu iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.”

Tako „Mi” fungira u neku ruku kao Jugoslavija u malom. U međuvremenu Miroslav snabdijeva i biblioteke iz drugih austrijskih republika, čak i daleki Tirol i Vorarlberg. Kako se poslije svega osjeća u Austriji, da li je od Miroslava postao Austrijanac? „Fizički sam prisutan u Austriji, emotivno ću uvijek ostati vezan za Balkan. Nedostaje mi toplina juga, ali naravno da nije sve idealno. Pored toga su i krv i nasilje dio ove regije. Prednosti Beča međutim stvarno cijenim: Ovdje se isprepleću kulture. Svugdje su naši tragovi.”

Adresa:

Knjizara & Galerija Mi (hrvatski, srpski, bosanski, slovenski)
Burggasse 84
1070 Wien
Tel.: +43 1 524 63 99

Radno vrijeme:

Ponedjeljak – Petak: 12:00 – 19:00 sati
Subota: 10:00 – 13:00 sati

Fotocredits:

BUM TV